четвртак, 24. фебруар 2011.

Lepota Mušice 10


Konaca ima raznih, plivajućih, tonućih I polu-tonućih. Ima I onih sa otežanim - takozvanim shooting heads za daleka zabacivanja ili za takmičenja.

Ima cilindričnih konaca ili onih koji se pod raznim uglovima sužavaju na obe ili na jednu stranu pa su sledstveno tome I otežani, a svaki pojedini ima drugačiju funkciju I drugačije se ponaša prilikom bacanja.

Evo je jedna tabelica o mušičarskim koncima:

·                  F (Floating) – plivajući. Radi baš to – pliva – I koristimo ga za lov suvom mušicom koja mora da stoji u vodenom filmu.
·                  I (Intermediate) – tone lagano, pa omogućava prezentaciju mušice neposredno ispod površine.
·                  S (Sinking) – tone I koristimo ga za lov u dubljoj vodi, jezerima I sličnim mestima.  Obično uz slovo S ide I rimski broj, na primer IV što označava vreme tonjenja u inčima (1 inč – 2.5 cm), što će reći IV= 4 inča = 10 cm u sekundi.   
·                  F/S (Floating/Sinking)— ili ST (Sink-Tip) – kombinacija koja vam omogućava da lovite duboko vršnim delom, a da ostatak pluta I time dozvoljava bolju kontrolu nad koncem



Sad, početniku je najpametnije nabaviti konac otežan I sužen ka napred (na špulni je lepo napisano koji se kraj vezuje za backing, a on čekrk, a ponegde je taj kraj i obojen drugačijom bojom) odnosno weight forward (WF) čija težina odgovara AFTM broju štapa.

Dakle, npr štap 7 = konac 7. Ako su (kao što obični I jesu) jeftiniji štapovi sa dve naznačene težine npr 7/8  onda su I konci 7 ili 8 (meni je lakše bacati težim koncem, vi probajte pa kako kome).

* WF konci se sastoje od suženog prednjeg dela koji se postepeno širi, pa se onda sužava ka tankom I najdužem cilindričnom delu koji se još zove I running line.

Kupite svakako dve vrste konca, tonući I plivajući, odnosno WFxF ili WFxS (gde je x težina konca odnosno AFTMA broj).

Neki kažu da je bolje početi sa DT - double taper (suženim na oba kraja) jer su zabačaji I prezentacija mušice nežniji, ali su weight forward jednostavniji za učenje.

Cilindrični, odnosno L (level) konci su najjefiniji I najteži za bacanje. Njih ostavite iskusnima (mnogi ih seku pa prave raznorazne konce specijalne namene).

Double taper konci medjutim imaju dobru stranu jer se mogu prevrnuti kad se jedna strana ofuca pa traju duže. Ima ribolovaca koji ih prepolove pa onda imaju dva kraća WF konca.

Donja sličica ilustruje vrste konaca: 



Konci dolaze u raznim bojama, od bele, crne ili zelene pa sve do ružičaste ili kojekakvih fluorescentnih nijansi.

U suštini baš vas briga jer na kraju dolaze leader I tippet koji su od monofilamenta (strune) koja je prozirna.

Ima ih koji ih vole u jarkim bojama kad love pastrmku na nimfu (tad je konac I nešto kao indikator ugriza, ali našto kad postoje namenske stvari za to – o čemu ćemo docnije). Dakle, što se boje tiče, kupite šta god da ima.

Medjutim, ne kupujte jeftine konce jer po pravilu ne valjaju. Znam ribolovce koji godišnje upropaste po dva kompleta, a znam I one kojima traju po nekoliko godina. Zavisi od toga koliko se izlazi na vodu, šta se lovi, koliko, kako… Kvalitetan (I skuplji) konac traje duže I tačka.

Jako je važno zapamtiti da se po koncu ne gazi, da ga se nipošto ne sme uprljati sredstvom protiv komaraca ili uljem (kremom) za sunčanje jer ga jedu kao vatra. Nemojte ga uklještiti (na primer kamenom ili čime sličnim), nemojte ga krzati po pesku ako baš ne mora, žar od pikavca ga seče kao žilet, itd itd.

S vremena na vreme ga odmotajte I ostavite na podu (ako može ispravljenog) nekoliko sati da se opusti I operite ga u mlakoj vodi.


Sledeći je backing, odnosno monofilament ili upredeni dakron ili nešto tome podobno koji se posebnim čvorovima vezuje na kraju konca, pa za čekrk I onda služi kao poslednja linija odbrane ako nam se posreći velika riba koja će za tren odmotati tridesetak metara konca.






Za ilustraciju – desetak metara konca je napolju, na vodi, još dva puta toliko na čekrku. Ako lovite laganijim štapom, na primer AFTM 4 ili 5, riba od dve-tri kile će izmotati ceo konac za par sekundi, bez obzira na to kakva je kočnica na čekrku koja ribi dozvoljava da ga odmotava postepeno I uz odredjeni otpor (možemo je zategnuti I do kraja, ali će onda da pukne leader iliti predvez ili konac ili štap ili čekrk pa nam dodje svejedno).


Ovde govorim o pastrmki, velikom klenu, štuki, velikoustom grgeču ili šaranu (o, da, ide i šaran na mušicu) ili tako nečemu.


Neka backing-a bude otprilike dva puta koliko konca (za šta nam treba čkerk dovoljnog kapaciteta).


U sledećem nastavku o leader-u, tippet-u, čekrku I ostalim stvarima.