четвртак, 22. мај 2014.

SVEUKRAJINSKI DNEVNIK 06-19 05. 2014.

06.05.2014
Odesa

Stara Odesa, tamo gde je Ajzenstajn snimao kolica kako se kotrljaju, mi nekako lici na bankrot veletrgovca od pre 100 godina, kao iz knjiga i to sve ima dosta sarma.. Davno sam bio i na kratko. Sad imam vremena da je malo otkrijem. 

Ima i nova Odesa koja izgleda kao svemirski brod (nikad necu razumeti bivsesovjetsku strast za neboderima gigantskih razmera koji pri tom nisu poslovne nego stambene zgrade).

Moj hotel je u staroj Odesi i zove se Centralni jer je u centru kako mu i ime kaze.

Poslednji put je redizajniran, a mozda I okrecen nekako 1918, a pre no sto su beli popakovali kofere i pred crvenima zbrisali da budu taksisti u Francuskoj i gimnazijski profesori u Srbiji. U lobiju se oseca na macke I stare ljude.

Kako sam usao u sobu pogledao sam pod krevet da nije ispod kakav propali grof koji je sebi ovde 1900-te prosvirao glavu zbog kockarskog duga - i nije bio, valjda su ga pocistili kad su spremali.

Ovde, u Odeskoj oblasti i gradu, uz Ruse i Ukrajince zivi 133 nacionalnosti ukljuciv Jevreje, Bugare, Rumune, Gagauze, Moldavce, Nemce, Arape i sve tako. Ima I Jermena i Turaka i Tatara... U Odesi, za razliku od na primer Donjecka, stranac ne strci na ulici.

E sad, u toj i takvoj Odesi onomad u i oko zapaljenog Doma sindikata, u sukobima jednih koji su za nezavisnu i unitarnu Ukrajinu I drugih koji su za federalizaciju, Rusiju (I sta god), pogibe 40ak ljudi, listom pristalica federalizacije (Rusije, cega god).

U sinagogi mi kaze rabin - "vreme je da se svi od ovih smrti opamete I shvate da ovo nije igra." Jevreja ovde ima oko 70 hiljada.

Pogibija u Domu sindikata je federalistima, a njih unitaristi zovu Koloradosima (po bubi koja ima braon-zute sare kao Georgijevska lenta) dala heroje.

Sada jedni imaju heroje Nebesne sotnje (cete) sa Majdana, a drugi heroje Doma sindikata.

Heroji daju primer i podsticu na borbu.

Odesiti, obican narod, bi samo da to sve ode bestraga odavde. Mnogi jesu podrzali Majdan I veruju da je sve zakuvala Rusija. Drugi pak smatraju, na primer neki ovdasnji Bugari, da Kijev mora da pocne hitan dijalog sa regionima ili ce se sve raspasti. Treci iskreno vole Rusiju I ne vole Banderovce I one sa zapada Ukrajine. Ali svejedno svi hoce da rat ode iz Odese...

Ganim, Sirijac, dosao iz Homsa pre tri godine, sinoc kaze da ce da pobegne dalje ako ovde krene pravi rat. "Ovo jos nije rat jer mi to znamo posto smo ga vec videli." U Homsu je bio zubar, ovde trguje gradjevinskim materijalom. Ozenjen Ukrajinkom. Arapa ovde ima oko 10 hiljada.

Juce je ovde bilo mirno, valjda ce biti i danas. Smenjen je sef policije jer njegovi ljudi nisu reagovali onomad kod Doma sindikata. Doveden je novi bataljon Nacionalne garde iz Kijeva. Mnogima, cak I onima koji Rusiju ne ljube, se to ne dopada jer kazu oni - sta ce ovde ti neki iz centralne Ukrajine I Kijeva.

Lokalne televizije pozivaju dobrovoljce da stupe u bataljone civilne odbrane pod rukovodstvom gubernatora, a za platu I jedinstvenu Ukrajinu.

U Donbasu gde se nastavljaju borbe oko Kramatorska i Slavjanska...tamo rat traje odavno. Citiraju ovdasnji mediji pilota koga su kod Slavjanska oborili federalisti (mada oni tamo nisu vise ni federalisti, oni su vise za Rusiju, ili mozda jesu federalisti, ne, ipak su separatisti... ne... ovaj...) da nije ocekivao da mirni gradjani imaju rucne protivavionske lansere... Gledam tv i kaze na barikadi deda federalista (pro-Rus, sta god) vojniku - "ja ovde zivim", a vojnik kaze - "ja ovde sluzim"...


09.05.2014
Kijev

U Mariupolju, na Azovskome moru u sukobima sa vladinim snagama oko zgrade policije ubijeno 20 pobunjenika. Tako je rekao ministar policije. Drzava je izgubila jednog coveka, a kako stvari stoje zarobljen je nacelnik policije. Pobunjenici rekli da posle ovoga pregovora vise nema. Zgrada policije izgorela.

Vojska koristila oklopne transportere. Jedan se pokvario, pobunjenici doveli kamion I odvukli ga do zgrade opstine koju I dalje kontrolisu.

Danas je inace Dan pobede, a to se diljem bivseg SSSRa shvata veoma ozbiljno.

Crvena armija i hitlerovci su se za Kijev tukli dva puta, uz odgovarajucu kolicinju mrtvih.

Ovde je i Babi Jar gde je pobijeno 33771 Jevreja. Istinabog, SS-u su u naporima da Babi Jar (Babinu jarugu) napune ljudima pomogli i neki domaci. Ako se ubroje komunisti, Romi, slucajni prolaznici koji su bili na pogresnom mestu u pogresno vreme, u Babi Jaru je ubijeno izmedju 100.000 i 150.000 ljudi. Tacan broj niko ne zna.

U Kijevu ima spomenik Majci Domovini, koji je bez postamenta visok 62 metra, sa postamentom 102 metra, visi je od Kipa slobode i onog Hrista Spasa u Rio De Zaneiru. Projektovao ga je arhitekta Jevgenije Vucetic. Kad je pao komunizam malo su skratili vrh maca jer je bio visi od krsta na Kijevskoj lavri. Ima I lift (ne radi uvek) pa narod moze da se popne na vrh stita i gleda preko Dnjepra.

U Ukrajini su se bojali da bi proslava 9 maja mogla da bude iskoriscena za nove provokacije i nasilje. Sve sto je imalo da nosi policijsku uniformu bilo je rasporedjeno da obezbedjuje skupove.

Ovde se nije desilo nista. Predsednik i uglednici polozili su vence na obelisk u Parku slave. Marsirala je pocasna ceta i pucali plotun.

Dole kod Majke Domovine dosli veterani, okacili ordenje, narod prilazi i poklanja im cvece, idu deca sa crvenoarmejskim kapama, orkestar svira potpuri ratnih pesama i sve tako. Izneli kioske, prodavali peciva, caj i tako sve... Deca prilazila veteranima, isto im davala cvece i govorila "Hvala vam za pobedu."

Grdan narod dosao i doneo ratne fotografije dedova i oceva uvijene u marame sa narodnom sarom I cvetne vence.

"Ovo je moj pradeda, Anatolije, isao do Berlina, bio ranjen 6 puta, dva ordena Heroja SSSRa," kaze klinac od svojih 17-18, sa dredovima i zuto-plavom znackom Samoodbrane Majdana.

Pored njega sedi jedan slicnih godina sa Georgijevskom lentom (zuta-braon traka federalista). Isto doneo dedinu sliku. Isto neki u uniformi, sa ordenjem, mlad bio kad je fotografisan.

"Ne volimo se ali se ne psujemo i ne tucemo jer nije nas dan, nego Dan pobede. Kad ovo prodje, onda cemo da se razaberemo..."

U Odesi, gde je onomad poginuo silan narod, otkazani su tradicionalni koncert na Potemkinovim stepenicama i ples na promenadi. Proslava je bila, ali skromno...

U Donjecku isto bila proslava. Samo sto je domaci basibozuk napao dirigenta vojnog orkestra zato sto je intonirao drzavnu himnu. Dosao policajac sa velikim trbuhom I podviknuo I onda je basibozuk otisao dalje, a babe I dede sa ordenjem I dirigent i orkestar ostali. Posle je dosla vest da su naoruzani ljudi dosli u dva kamiona pred sanatorijum Rudarske zore i napali nacionalne gardiste koji su tamo bili smesteni. Tesko proveriti. 


14.05.2014.
Slavjansk

Kod sela Oktobarskoje, izmedju Slavjanska I Kramatorska, ovdasnji iz Donjecke Narodne Republike namestili zasedu ukrajinskoj vojsci.

Na sred puta, a izmedju sela I nekog polja sa psenicom je stajao razlupan I spaljen kamion, a pozadi brzometni minobacac (koga zanima - Vasilek, 82mm). Okolo razbacane neeksplodirane mine I geleri. Deda Aleksej kaze da je kamion bio u plamenu kad se zaustavio, da su dvojica iskocila I pobegla u drugo vozilo. "Onda je eksplodiralo I bilo je strasno jer je to sve letelo okolo, a moja baba se sakrila u podrum." Njegov jedan ispisnik kaze da su dosli helikopteri da skupe mrtve I ranjene. "Video sam decake, vojnike, kako placu, sto neko vise ne pocne da pregovara."

Pola kilometra dalje, u jendeku je ostao spaljen oklopni transporter (BTR - koga zanima). Unutra municija prokuvala I kursumi poispadali iz caura. Sofer nasao slem, prepukao, isprzen, sa dve rupe. Pozadi kod prostora za motor, mesto gde je udarila raketa iz rucnog bacaca.

Dok smo odlazili seljaci su vec cerupali onaj kamion, dzaba sto su se okolo vukle one neeksplodirane mine.

Drugi razbijeni transporter su odvukli ranije.

Baba Nina kaze da su krave presvisle od pucnjave.

Nasli smo I mesto gde je bila zaseda. Propustili su ih I poklopili sa dve pozicije. Skolski. Ostali su za ukrajincima krvavi zavoji I prosuta hrana.

Malo dalje na blok-postu, komandir Andrej mi je pokazao majicu srpske zandarmerije sto je dobio na poklon nekom prilikom. Govori savrsen engleski. "Ja znam da branim Ukrajinu kakva je da je jer ovo nije narodni ustanak nego uvezen konflikt."

Malo dalje na blok-postu Donjecke Republike ista prica, odnosno ogledalno ista.

"Sad je gradjanski konflikt, a ide ka gradjanskom ratu jer mi ne verujemo njima, oni ne veruju nama I tacka," kaze Andrejev kolega sa druge strane.

Nocas minobacacka vatra na otprilike kilometar-dva od centra Slavjanska na zapad-jugozapad. Takodje malo razmene iz automatskih pusaka, povremeno se javljao I jedan teski mitraljez. I to je to. Vecernja predstava.


15.05.20014
Slavjansk

I tako sinoc objavili ultimatum koji je istekao pre pola sata. Sad negde na tri, cetiri kilometra od centra slavnoga grada Slavjanska treskaju minobacaci. Ovi odavde se cuju kao tuk-duuuuum (opaljenje-eksplozija), oni odande samo kao duuuuuuum (jer su predaleko da cujemo opaljenje). Po neki put zareseta mitraljez, kao da neko cepa platno.

U slavnom hotelu Ukrajina BB King svira "Sweet 16", a Eagles sviraju "After the Thrill is Gone." Ruski novinari piju pivo I diskutuju ko je veci heroj I polkovodac Kutuzov ili Streljkov (komandant Donjecke Republike), kao deca kad se svadjaju ko je jaci - Blek Stena ili Zagor Te Nej - Duh iz Mocvare (ja sam uvek mislio da je najjaci Komandant Mark).

Danas smo se zdravili sa Jurijem, komandantom cete iz Bilbasovke. Lepo nas primio jer mu je nas vozac neki drugobratuced od zaove, a srpski pasos I gvozdena vrata otvara. Jura je veteran iz Avganistana, ovdasnji, ima prugastu majicu desantcika (padobranaca) I poveliki trbuh. Pozicije je postavio tako da ga od Ukrajinaca dele hektari ribnjaka I dva malecka mosta. Niciju zemlju koja je par kilometara siroka I sastoji se od sela I sume je posejao snajperskim gnezdima. Lepo smo se izrazgovarali jer on voli Tita, a po Avganistanu smo hodali po istim mestima (meni je bilo mnogo lakse). Na kraju mi je poklonio ikonicu Arkanjgela Mikaila da me cuva. Dao nam da jedemo 'leba I slanine I po pivo. Pola sata kasnije smo otisli da obidjemo Ukrajince I potpukovnika Andreja koji ima drugove u srpskoj Zandarmeriji. Znao sam da zna savrsen engleski, ali se ispostavilo da zna I ponesto arapskoga jer smo se nesto zezali na temu Iraka. Skuvali nam kafu I dodali I napolitanke.

U Bilbasovki, deda Valerije Meljnik stetovao kucu jer mu nocas pala mina na krov I probudila ga. Sve se strovalilo u dvoriste I geleri svuda okolo. Velika mina od 120mm... Domaci kazu da su pucali Ukrajinci sa TV tornja koji je na brdu, a koje dominira okolinom. Ukrajinci kazu da su republikanci gadjali njih pa omanuli za 400 metara. Bilo kako bilo nesretnom Valeriju sad neko mora da popravi kucu jer on zivi sam. "Ker se do jutros nije ujedao, a jutros poceo, valjda se I on prepao nocas," veli Valerije.

Putem od Bilbasovke, preko Mihajlovke, na Druzinovku pa na Starovarvarovku ni zive duse, nego jedna krezuba baba, u cvetnoj rekli na struk, koja nam je pomogla da se razaberemo po pravcu. Govori ukrajinski. "Detici moji, ne treba nam ovaj rat, svako oce da zivi, nego idite vi do Druzinovke, kako vas put vodi, pa plava kuca skoro omalana, e tamo da trazite Nikifora, da vas uputi dalje I da kazete da vas je poslala Teodosija." Pa nas je prekrstila za sretna puta.

I stvarno u plavoj kuci nadjemo Nikifora ali je pio 200 grama (po Stahanovski) pa je bio neupotrebljiv, te ti sami nadjemo Starovarvarovku. Lepo selo, na brdu, dole dva jezera, topole se zelene, samo nigde zive duse. Jedva potrefimo drugu babu, kosila travu za guske, koja nam kaze da su u Aleksandrovki., tu iza brda ubili zenu vece pre, a da su se tukli jutros I "malo ranije, ali nisam vam ja detici moji smela da idem da gledam."

Zakljucimo za je van pameti da gledamo I sami jer nemamo predstavu gde je ko, no okrenemo nazad I vracajuci se naletimo na mnogo neljubaznu borbenu grupu ukrajinskih padobranaca. "Ooooooo Srbin, pa malo vam je bilo rata tamo nego I ovde dolazite. Dok se okrenem, da vas nema," kaze jedan bez oznaka cina... Te ti mi odemo..

I tako tuk-buuuuuum, pa zareseta... Sad su slozili jedno pet komada jednu za drugom... A u restoranu svira Lynyrd Skynyrd "Simple Man" I komarci ujedaju ko kerovi. Ovde ima mnogo komaraca, valjda su zato laste debele ko prasad.


16.05.2014
Slavjansk

Danas je ovde bilo 30 stepeni, posade BMDova su se pekle na suncu, a na blok-postu (cekpointu) u Semjonovki je penzionisani pukovnik (pozivni znak Dedica) sa tri bajpasa I strogom dijetom, rasporedjivao trupe. Mi gledali I jeli sladoled Masa I Medved (vanila-cokolada u obliku medveda).

Na reku izasli pecarosi. Po neko u uniformi, po neko ne. Riba radi, a na polozajima pored mosta prave se rostilji da se skrati vreme do vecernje razmene vatre.

Od pre neki dan polozaje prema ukrajinskim snagama vise ne drzi lokalni basibozuk (danas preimenovan, te registrovan kao rezervna milicija) nego ozbiljan svet od kojekuda, od Rusije, Severnog Kavkaza, Belorusije, sa Krima. Sve tako neki cudni ljudi.

"Gde su Arkanovci, gde je Srpska Garda da nam pomognu," pitao me Rus dvometras, sa sarenom kapom, redenikom sa granatama od 40mm. Kaze da se u par navrata tukao po Bosni od 1993 do 1995. Odlicno psuje na srpskom i rado se seca sljivovice i gibanice.

Druga dva momka cudnim bradama, tamo od Kavkaza, nisu bila razgovorljiva.

Takodje za razliku od pre mesec dana, kada se ovde setala sarena gomila naoruzana svim i svacim, ovde sada imaju protivtenkovske lansere Ametist, mnogo rucnih bacaca. Iz muzeja su odneli i osposobili mitraljez Maksim i protivtenkovsku pusku 14.5mm. I jedno i drugo su malo matori ali im nista ne fali.

U Slavjansku, gradonacelnik Ponomarjov trazi da armija Donjecke Republike bude priznata kao ratujuca strana, sto je i jedan od uslova za pregovore sa Kijevom. Druga sva su povlacenje Ukrajinaca, te razmena zarobljenika.

I to smo vec videli u mnogo navrata za poslednjih 25 godina da magacioneri, harmonikasi, zubari, komandiri stanica milicije, te u konkretnom slucaju vlasnici fabrika sapuna postaju politicki faktor i da ih zovu na mirovne pregovore.

Opet veceras tuku tamo oko Andrejevke, otprilike 4km odavde. Ama, kao da nisu minobacaci, kao da su doneli nesto teze. Potmule eksplozije. Mrdne se zemlja pod nogama. A mi sedimo na klupici i pijemo pivo Baltika br. 4, te mezetimo soljene saragice.

Komarci i dalje ujedaju, laste se debljaju. Jutros sam ih gledao kako hrane pilad.


17.05.2014
Slavjansk

O boze, bezobraznog nekog sveta. Em su me jeli komarci (nema autana da se kupi), em je bilo vrucina, do neko doba nisam zaspao, e onda ovi ko poludeli krenuse da se mlate artiljerijom u 5 jutros, za boga ne znaju, I to u subotu na neradan dan. Boze, nepristojnog nekog naroda.

Tukli su se oko fabrike keramike i pruznog prelaza u Andrejevki, tri kilometra odavde. Tu stoji, tacno na prelazu razlupani "oklopni voz" pobunjenika koji su oni tu namerno ostavili jer im je tako zgodno posto je TV toranj Karacun koji dominira okolinom na manje od kilometar odatle I moze mu se prici.

Otud Ukrajinci stalno nocu tuku prugu kroz Andrejevku I Bilbasovku koja je paralelna sa TV tornjem, ne bi li domace sprecili da im dodju uzbrdo.

Sve u svemu, razlupali su dodatno vagone "oklopnog voza", put, livadu, malo ostetili zid fabrike i ogradu. Nema vesti o poginulima I ranjenima jer su domaci valjda do sada naucili da uhvate maglu cim prva tresne.

I da! Ubili su slavuje u nekom zbunju. Tuga.


Legao da odremam 10 minuta ali samo 10 minuta, pre 5 minuta, samo sto sam oci sveo, prelete MiG preko hotela, za plafon sam se zalepio. Idem da pijem kafu. Bestraga sve!

17/18 05.2014
Slavjansk

Da smo nesto u 18 veku naslov ove price bi mogao da glasi:

Nepredvidjene posledice jedne cajanke ili Poseta Semjonovki

Vec nekoliko dana pobunjenici u Slavjansku mic po mic sire perimetar prema Ukrajinskim snagama i to tako da odnose one kilave barikade od guma i starudija i prave betonske tvrdjave od prefabrikovanih elemenata.

Tako su poceli da rade i prekjuce na kruznom toku u Semjonovki, gde smo svratili predvece, ma samo koliko da potvrdimo da je tvrdjava napravljena.

Da podsetim, Semjonovka je vazna jer kontrolise autoput Harkov-Kramatorsk. Taj ko drzi Semjonovku, onoj drugoj strani preseca linije snabdevanja.

Dodjemo tamo, sede trecepozivci (oni ozbiljni ljudi su bili malo dalje), popodnevna smena, ponude nas cajem, sednemo, razmenimo cigarete, krenemo o svemu I svacemu, kad ono fiufiufiufiu daaaaaaam, pade mina, polete zemlja I neki krs, ko neko djubre I otvori se boj.

Vojska za svojim poslom, pretrcase u neke rovove, a mi odlucimo da herojski pobegnemo.

Sve je bilo gotovo za manje po ure. Kad covek razmisli, nista posebno... a posle cujemo jedan tesko ranjen u glavu.

U gradu, onaj pukovnik Streljkov se preko JuTjuba zalio kako nema dovoljno dobrovoljaca, odnosno da ima vise pusaka nego vojnika, da mu je vojska matora, odnosno da veliki broj ljudi ima vise od 40 te da je dao naredjenje da se u vojsku primaju zene ako vec nema dovoljno muskaraca.

"Desetine I stotine se bore, ali desetine I stotine hiljada mirno gledaju TV I sljemaju pivo," rekao je Streljkov.

Izlaganje je poceo sa "iskali ste da dodjemo, da vam pomognemo da se oslobodite nacisticke vladavine, da govorite rodnim ruskim jezikom I slavite dan pobede" I sve tako nekako, te to nam je hvala, te necemo tako, te ima da okrenemo drugi list, te od blata cete nas praviti.

Nesto mi se javlja da ce da, sto rek'o Vladika Rade, pukne kolan svecevoj kobili I da obrnu kola niza stranu. Manj' ako njegovo izlaganje nije uvod u prisilnu mobilizaciju I represalije. A mozda je I naprosto samo trapav agitprop. Nesto se zalio I na pljackaske bande...

Navodno je ovde danas opstenarodni miting. Bas da vidim koliko ce naroda da dodje. Slavjansk ima 120.000 stanovnika. (Mitinga nije bilo).


18-19.05.2014
Slavjansk


Opet oni tamo bombarduju sa TV tornja, a ovi odavde uzvracaju. Dovukli su nesto jako veliko oni sa tornja jer kad tresne zvece stakla, a gadjaju na 5km, cak tamo prema Kramatorsku.

Ranije danas, jedni probali da se probiju u Kramatorsk, drugi im nisu dali. Onda su oni prvi posto su povukli pesadiju, poceli da klepaju minama.

Stradala radnja pored stambenog bloka I u njoj prodavacica.

"Jadnu zenu su svu usranu I upisanu jedva utovarili u ambulantna kola. Vristala i otimala se dok su je vozili u bolnicu," kaze Ana Jermolajevna, komsinica.

Onda su naisle komsije i za 15 sekundi, a mozda i 12 su pocistili sve cigarete, neostecene flase votke, cokolade, pivo, tampone, olovke i ine artikle koje je eksplozija razduvala okolo. Patrola milicije nije imala sta da stavi u spisak za uvidjaj.

Danju je kojekako. Ode se na posao, izadju deca, poigraju se... Danas narod isao da se kupa na jezero. Jeste da gadja jedan snajper, ali sta sad... I fakat nije gadjao. Dusevan covek. Bio i vladika jutros da uputi poruku za mir...

Strah stize nocu. Padne mrak, zatvore se radnje i kafane i svako ceka. A okolo opolcenci, armija Donjecke Republike, radnicke straze, Nacgvardija, kozaci, dobrovoljci, armija, padobranci, marinci, Alfe, Omege, Sokoli, Berkuti, SBU, Desni Sektor, milicija, FSB, GRU, partizani, kuso I repato...

Bilbasovka, Andrejevka, Mihajlovka, Druzivka, Krasni Liman, Jasnogorsk, Kramatorsk, Artjomovsk, Oktobarskoje, Starovarvarovka, Novovarvarovka, Aleksandrovka, Malinovka, Semjonovka, Celinaja, Debalceve, Mariupolj, Krasnoarmejsk, Donjeck, Slavjansk...to je samo u Donjeckoj oblasti. Ima i Luganska, a pomalo i Harkovska. Oko 4 miliona ljudi djuture.

Kaze Andrjuha sofer da je njegov klinac razbucao sve svoje automobile iz zbirke da napravi barikade...

Ja se ujutro pakujem i odoh za Donjeck, pa za Kijev, pa kuci..

Jutros u 4 posle artiljerijske pripreme ovi odavde pesadijom napali one kod TV tornja (koji je vazan jer dominira bla bla bla bla). Trenutno je mirno.

Minobacaci otvaraju napad. Onda ide pesadija, podrzana lakim topovima sa oklopnih transportera I teskim mitraljezima. Onda opet minobacaci da pokriju izvlacenje pesadije. Na kraju je tisina. Sad se cuju pevci, jer ovde svaka ozbiljna kuca ima kokoske. Cuju se I gugutke sto me podseca na kad sam bio mali u Cacku. Uvek su me budile gugutke.